Lokomotorni

Najčešći ortopedski problemi mladih pasa

Nepravilnosti u razvoju skeleta su najčešći uzrok hromosti kod mladih jedinki. Pored razvojnih anomalija, mladi psi su skloniji infekcijama i traumatskim poremećajima koji uzrokuju bolnost i hromost. Stoga uzroke hromosti možemo podeliti u tri grupe:

1. Razvojne anomalije:

  • Displazija kukova – karakteristično za velike rase pasa; smanjena aktivnost, hromost na zadnjim ekstremitetima, tzv. ''bunny hop'' hod, nestabilnost na zadnjim ekstremitetima, bolnost prilikom ekstenzije i abdukcije zgloba kuka; određene rase pasa sa pedigreom se obavezno sa navršenih 12 meseci snimaju radi zvanične evaluacije kukova
  • Displazija laktova – kompleks promena (fragmentacija ulnarnog koronoidnog procesusa, lezija na medijalnom kondilusu humerusa, neujedinjen ankonealni procesus), hromost na jednom ili oba prednja ekstremiteta, brz zamor prilikom igre, rotacija šape ka spolja dok stoje ili sjede radi smanjenja pritiska i bolnosti u medijalnom delu lakta; jaka bolnost prilikom fleksije i ekstenzje lakatnog zgloba
  • Ostehondroza ramena, kolena, skočnog zgloba – jaka bolnost zahvaćenog zgloba sa prisutnim otokom  i zglobnom efuzijom; najčešće oboljevaju srednje i velike rase pasa; hromost se pogoršava nakon fizičke aktivnosti, a nakon perioda odmora je manje prisutna
  • Luksacija patele – karakteristika malih rasa, ali se javlja i kod velikih rasa; najčešće nije bolno stanje, u početnim stadijumima je intermitentno; kada dođe do luksacija jedinka nosi ekstremitet u fleksiji par koraka, a zatim nastavlja normalan hod, u uznapredovalim stadijumima patela je većinu vremena luksirana, tako da je ekstremitet u fleksiji
  • Aseptična nekroza glave butne kosti (Legg Calve Perthes) – terijeri najčešće oboljevaju; izuzetno bolno stanje, jedinka se obično ne oslanja na oboljeli ekstremitet, manupulacija zgloba kuka je jako neprijatna i izaziva bolnost, naročito prilikom ekstenzije

2. Inflamatorna stanja

  • Panostitis – zapaljenje masnog tkiva unutar medule kosti; najčešće oboljevaju nemački ovčari, promene se javljaju na dugim kostima češće prednjih, ali moguće i zadnjih ekstremiteta, češće oboljevaju mužjaci, kod ženki se javlja u periodu prvog estrusa, obično dolazi do pojave hromosti prvobitno na jednom ekstremitetu, a kada ta epizoda prođe, javlja se na drugom – shifting lameness, bolnost je izražena prilikom jakog pritiska na zahvaćenu kost, pojedine jedinke mogu biti apatične i sa groznicom
  • Hipertrofična osteodistrofija (metafizealna osteopatija) – mogu da obole svi psi, ali najčešće doga, vajmarski pričar, koli; često se javlja nakon vakcinacije, hromost se javlja često na sva četiri ekstemiteta, jedinka je apatična, anoreksična i sa groznicom, metafize dugih, cevastih kostiju su otečene i bolne na dodir, oboljenje može imati fatalan ishod

3. Traume

  • Frakture
  • Frakture zone rasta (fizealne frakture) – nastaju nakon trauma kao što su skok sa nameštaja ili ispadanje iz ruku vlasnika, jedinka se ne oslanja na ekstremitet, otok mekih tkiva i bolnost zahvaćene regije, najčešće je zahvaćena distalna fiza ulne, posledično može da dođe do preranog zatvaranja zone rasta i taj ekstremitet ostaje kraći, a kod parnih kostiju dolazi do valgusa (prerano zatvaranje ulne ili fibule) ili varusa (prerano zatvaranje radijusa ili tibije)
  • Angularni deformiteti zbog preranog zatvaranja zone rasta – srednji do veliki psi nakon manje traume, a hondrodistrofične rase i bez prethodne traume

Pouzdana dijagnostika svih oboljenja osim luksacije patela se postiže adekvatnim rendgenskim snimanjem u odgovarajućim projekcijama. Pre rendgenskom snimanja obavlja se detaljan opšti klinički, a zatim ortopedski pregled. Luksacija patela se dijagnostike na osnovu ortopedskog pregleda.

Medikamentozan tretman, koji čine terapija bola i hondroprotektivi ima u pojedinim slučajevima prednost nad hirurškim opcijama. Takođe, kod zapaljenskih procesa medikamenti su osnova terapije. Kada su u pitanju frakture, aseptična nekroza glave butne kosti, uznapredovali stadijumi displazija i luksacije patela hirurgija je prva opcija. Fizikalna terapija može da bude od pomoći u najvećem broju slučajeva ili zajedno sa medikamentima kao prva terapijska opcija ili postoperativno.