AIDS mačaka (FIV)

20.03.2020

FIV – AIDS mačaka
Virus mačije imunodeficijencije (FIV) pripada grupi retrovirusa, kao i FeLV. Ovaj virus deli
veliki broj sličnosti sa HIVom kod ljudi, pa su mačke dobar životinjski model za proučavanje
AIDSa. Virus je u visokim koncentracijama prisutan u pljuvačci, tako da je najčeći način
prenošenja infekcije putem ujeda. Iz tog razloga, nekastrirani mužjaci oboljevaju čak tri puta
češće nego ženke. Mačke koje žive isključivo u kući i čistokrvne rase retko oboljevaju. Nije
moguć vertikalni prenos sa majke na potomstvo.
Jednom inficirana mačka ostaje inficirana do kraja života. Asimptomatski period, u toku kojeg
jedinka ne ispoljava simptome može trajati mesecima, pa čak i godinama. Tokom ovog perioda
dolazi do postepene invazije imunskog sistema i postepenog razvoja imunodeficijentnog stanja.
Oboljenja udružena sa FIV infekcijom se iz prethodno navedenih razloga javljaju kod mačaka
srednja i starije starosne kategorije.
Česta je limfadenopatija kod inficiranih jedinki, kao i kod FeLV infekcije. Jedni od najčešćih
kliničkih manifestacija FIV infekcije su stomatitis, gingivitis i periodontitis. Oralne lezije su u 25
do 50 % slučajeva ulcerativne ili proliferativne. Hronične, neresorptivne ili rekurentne infekcije
spoljašnjig uha i kože su česte. Hronične respiratorne infekcije su zabeležene kod 30 % FIV
pozitivnih mačaka, dok njih 10 do 20 % ima perzistentne dijareje. Respiratorne infekcije mogu
biti zakomplikovane herpes- i calicivirusnim infekcijama. Od hematoloških abnormalnosti se
javljaju citopenije i to anemija, neutropenija, limfopenija i hipergamaglobulinemija. Anteriorni
uveitis, pars planitis i glaukom su oftalmološke abnormalnosti udružene sa FIV infekcijom. FIV
može da izazove i neurološke poremećaje i stoga mora biti na listi diferencijalnih dijagnoza za
veliki broj neuroloških simptoma. Oboljele jedinke mogu nekad ispoljiti i promene ponašanja
(agresija, strah, opsesivno-kompulzivne radnje).
Mogući dijagnostički testovi su ELISA, IFA, Western blot, PCR i izolacija virusa. U
svakodnevnoj praksi je ELISA brzi test. Potrebno je u proseku 12 nedelja od trenutka infekcije
da bi ELISA test mogao detektovati antitela u krvi inficirane jedinke. Najčešće se
imunodeficijentne jedinke testiraju na FIV i FeLV istovremeno. Bitno je napomenuti da nijedan
test nije 100 % pouzdan i da su lažno pozitivni, kao i lažno negativni rezultati mogući.
Neophodno je odraditi i kompletne hematološke i biohemijske analize krvi, analizu urina, kao i
dalje dijagnostičke procedure kod svake imunodeficijentne jedinke.
Ne postoje adekvatne vakcine na tržištu, kao ni efikasna terapija. Tretman se svodi na kontrolu
sekundarnih infekcija i bolesti udruženih sa FIV infekcijom. Preventiva je ista kao i kod FeLV
infekcije. Vlasnika treba upozoriti da je FIV pozitivna mačka sklonija sekundarnim infekcijama i
da je pozitivan FIV status prognostički loš znak. FIV je isključivo virus mačaka i pored velike
sličnosti sa HIVom ne predstavlja rizik po javno zdravlje.