10 najčešćih zdravstvenih problema kod mačaka

27.07.2016


10 najčešćih zdravstvenih problema kod mačaka

Na osnovu statističkih podataka veterinarskih ambulanti koje tretiraju pse i mačke, kao i podataka koje objavljuju zdravstvena osiguranja za kućne ljubimce, najčešći zdravstveni problemi mačaka su:


1. Oboljenja donjih mokraćnih puteva

Klinički znaci oboljenja donjeg urinarnog trakta kod mačaka su veoma česti.
U ove simptome spada često mokrenje, otežano i bolno mokrenje praćeno glasnim negodovanjem mačke, kao i mokraća promenjene boje i jakog mirisa, zatim intenzivno lizanje perinealne regije, sve do poremećenog opšteg stanja, gubitka apetita, apatije i povraćanja. Mačori su skloni kamenju u mokraćnim putevima sa posledicnom blokadom, koja može imati fatalne posledice po zdravlje i život mačora ako se ne primeti na vreme i ne raguje adekvatno. To je posebno opasan problem za jedinke koje žive napolju pa vlasnik ne može da na vreme da primeti problem i reaguje.


2. Periodontitis / Oboljenja zuba

Iako to nije uvek jasno i sasvim očigledno, mačke veoma često imaju problema sa zubima. Zubni kamenac, gingivitis, paradentoza, karijes, abscesom korena zuba, lomljenje i resorptivni gubitak zuba. Medjutim, iako veoma česti i ozbiljni, dentalni problemi su retko razlog za brigu vlasnika ljubimaca i povod za posetu veterinaru.
Većinu problema otkrije veterinar pri pregledu. Uzrok tome je da mačke, ako i psi, stoički
trpe bol u ustima ne pokazujući dramatične simptome, već eventualno mogu da jedu manje i da budu potišteni, nekada luče više pljuvačke koja može da ima primese krvi, javlja se zadah iz usta, drže glavu dole, nekada teško zatvaraju usta, može da se javi otok na licu, rupica ispod oka ukoliko zubni absces fistulira, iscedak iz nosa...


3. Ubrzana aktivnost štitne žlezde (hipertiroidizam)

Hipertiroidizam je česta endokrinopatija mačaka koja se, uglavnom, javlja kod starijih životinja, a karakteriše se gubitkom telesne težine, iako mačka ima dobar apetit, zatim se može javiti povraćanje, nemir, često i glasno mjaukanje, krzno postaje sve lošijeg kvaliteta i slabije negovano, mačka postaje slaba, javlja se ubrzano disanje...


4. Hronično oboljenje bubrega

Hronična insuficijencija bubrega je čest problem, pogotovu kod starijih mačaka i pasa. Uzroci su mnogobrojni, a klinički problemi postaju uočljivi kada 60% nefrona (funkcionalnih delova bubrega), više ne radi. Kod mačaka obolelih od hronične bolesti bubrega, često se uočava da mnogo piju vode i mnogo uriniraju, gube težinu, nemaju apetit, mogu povraćati, biti malokrvne, imaju visok pritisak pa čak i da iznenada oslepe.

5. Problem sa stomakom / Povraćanje i Proliv

Mačke najčešće povraćaju i/ili imaju proliv usled nečega što su pojele, a što im ne prija ili ukoliko su nešto pojele prebrzo. Takvi problemi, medjutim, ne traju dugo već nestaju
sami od sebe. Ukoliko se problemi nastave (učestalo povraćanje, proliv i povraćanje, proliv koji traje duže od jednog dana ili proliv sa primesama krvi), mora se zatraziti pomoć veterinara koji će, u dijagnostičnom postupku, doći do najverovatnijih uzroka problema i njih isključiti, a sa druge strane, sprečiti dehidrataciju mačke.


6. Dijabetes

Diabetes mellitus je endokrina bolest mačaka i pasa koja se dešava usled oslabljene funkcije endokrinog pankreasa koji vise ne luči dovoljnu količinu insulina.
Uglavnom se javlja kod mačaka srednjih godina do onih u starijem dobu. Mačka mnogo pije, i često urinira. Gubi težinu, uprkos očuvanom apetitu. Ukoliko je bolest uznapredovala do keto-acidoze, mačka počinje da povraća, slaba je na zadnjim nogama, nekada kolabira. Dijabetes mačaka je ozbiljna bolest koja se može držati pod kontrolom uspešnom terapijom koju prepisuje veterinar.


7. Problem sa glistama


Gliste predstavljaju čest zdravstveni problem mačaka – čak i onih koje žive u kući. Najrasprostranjenije su oble gliste, sa kojima mačke bivaju infestirane jedući insekte, glodare i ptice koje su bile u dodiru sa zaraženom zemljom. Mačka koja je zaražena glistama može da povraća, može da ima lošiji apetit, napet stomak, mat krzno, proliv, a nekada se gliste nalik špageta mogu uočiti u fecesu obolele mačke. Velika količina glista može biti fatalna za mačiće. Tu zatim i pljosnate gliste, koje dobijaju putem buva koje su progutale jaja pljosnatih glista. Mačka zatim tokom lizanja i čišćenja svog krzna proguta larve koje na taj način dospevaju do creva mačke gde zive hraneći se nutrijentima na račun domaćina. Mačke koje su infestirane pljosnatim glistama mogu gubiti na težini, a zrna poput graška oko anusa mačke mogu biti signal prisustva ovih parazita. Mačke

treba redovno čistiti od glista dehelminiticima jer se gliste mogu preneti i ljude, posebno decu.

8. Problemi sa kožom


Iako mačke često imaju problem sa kožom, to vlasnici često ne uvidjaju jer one mnogo diskretnije pokazuju da pate od svraba: veoma se retko češaju nogama, već često koriste jezik u te svrhe sto je teško razdvojiti od normalnog „čišćenja“ mačaka. Kandže najčešće koriste samo za mesta koja ne mogu da dohvate jezikom kao sto su vrat i glava. Zato se mačke dovode veterinaru kada već naprave uočjive lezije na koži.
Kod mačaka sa se mogu uočiti 4 vrste kožnih lezija: 1. milijarni dermatitis 2. simetrična
alopecija 3. kompleks eozinofilnog granuloma i 4. svrab kože glave i vrata

9. Rak


Za vlasnike ljubimaca je najpre je važno da sagledaju ogromni značaja koji rak ima kod pasa i mačaka, kako zbog velike učestalosti (23% njih ugine od raka), tako i zbog činjenice da rak, koji je najčešće percipiran kao neizlečiv i još uvek povezan sa brojnim kontraverzama i tabuima (zarazan...), nosi poseban emotivni balast kako za vlasnika tako i za kliničara. Istina je da se veliki broj oblika raka može tretirati. Neki tretmani dovode do izlečenja (posebno ukoliko se mogu uspešno hirurški odstraniti), dok je kod drugih vrsta tumora cilj terapije produženje života jedinke ili bolji kvalitet života – da manje pati tokom borbe sa tumorom.

10. Oboljenje gornjih respiratornih puteva


Virusi i bakterije često izazivaju infekciju gornjih disajnih puteva mačke (nos, grlo, sinusi), a bivaju zahvaćene i konjuktive oka. Najčešći uzročnici medju virusima su kalici i herpes virusi, koji se brzo prenose sa jedne mačku na drugu. Na to se nadovezuju bakterije. Posebno su osetljive mačke koje žive u većim aglomeracijama, one koje su pod stresom, kao i mačke koje imaju “ravno lice”, kako Sijamska mačka. Pogodjene mačke kijaju,
imaju iscedak iz nosa, temperaturu, gube apetit i ubrzano dišu. Mačku treba držati u kući
u izolaciji, mora dobijati antibiotike i dosta tečnosti. Srećom, protiv ove neprijatne bolesti, postoji efikasna vakcina kojom se mačka treba vakcinisati po planu koji će odrediti Vaš veterinar.